Ljetovanje u Turskoj za vrijeme korone

Septembar 29, 2020
Dinamik blog
circle-cropped
Tekst napisao: Miloš Stankić

Ovaj tekst je napisan iz potrebe da pomognem onima koji idu prvi put u Tursku, pogotovo u vrijeme COVID-19 pandemije. Potrudio sam se da napišem sve što će vam biti od koristi ukoliko se odlučite ići tamo na ljetovanje u oktobru, jer u Turskoj sezona kupanja traje malte ne do 15. oktobra.

Ukoliko sam nešto zaboravio, slobodno ostavite komentar ili pišite na društvene mreže, rado ću dodati.

Osnovne informacije o Turskoj

Turska ili zvanično Republika Turska je transkontinentalna država koja je smještena najvećim dijelom u anadolijskom poluostrvu u zapadnoj Aziji i malim dijelom na Balkanskom poluostrvu u Jugoistočnoj Evropi. Izlazi na Crno more, Mramorno more, Egejsko more i Sredozemno more.

Najveći grad je Istanbul, a glavni grad je Ankara. Valuta je turska lira.

Turska ima 82 miliona stanovnika.

 

To je to od osnovnih informacija, a ostatak možete naći na Vikipediji, da vas ne gnjavim.

Zašto sam odlučio baš da idem u Tursku ove godine?

Prvenstveno cijena i sigurnost. Nisam htio da se cimam oko testova za Crnu Goru, iako su tamo sada cijene na istorijskom minimumu. Hrvatska je odavno zatvorila granice za naše turiste, osim ako ne planiraju ići na 14-dnevnu izolaciju. Grčka je takođe zatvorila granice za nas iz BiH. Albaniju nisam ni istraživao, jer mi nije bila zanimljiva, iako sam čuo u 95% slučajeva pozitivna iskustva ljudi koji su ljetovali tamo. Nekako mi iz Bosne imamo tradiciju da ljetujemo u Hrvatskoj ili Crnoj Gori.

Ostalo nam je da biramo između Turske ili Egipta, jer oni nemaju nikakav poseban tretman za turiste osim popunjavanja formulara na aerodromu (o tome ću kasnije).

Turska je na kraju presudila iz razloga što sam smatrao da im je uređenije zdravstvo u slučaju da dobijemo koronu, a i iz agencije su mi rekli da su jedan čarter let vratili iz Egipta, jer im nisu priznali putno zdravstveno osiguranje. Najnovija informacija je da za Egipat treba PCR test od 1.9.2020.

To je bio presudan momenat i bacio sam se na traženje hotela.

VAŽNO JE NAPOMENUTI DA NIJE BILO NIKAKVOG KARANTINA PO POVRATKU IZ INOSTRANSTVA ZA BIH.

Kriterijumi za odabir hotela u Turskoj

Uh, najradije bih preskočio ovu rubriku, ali jako je bitna, pa ne mogu. Sad ćete vidjeti i zašto.

Turci imaju jako čudan sistem za dodjeljivanje tih zvjezdica. Oni su po prirodi trgovci, tako da trguju i kroz zvjezdice. U Turskoj svi hoteli imaju 3, 4 i 5 zvjezdica, a razlike su nerealne.

Recimo ovo je hotel sa 3 zvjezdice (Royalisa hotel Alanya):

Ali i ovaj hotel im spada u isti rang (Hotel Side Temple)

Recimo hotel u kojem smo mi bili je bio sa 5 zvjezdica koji izgleda ovako (Concordia Celes hotel):

Ali takođe hoteli sa 5 zvjezdica izgledaju i ovako (Hotel Rixos Beldbi):

Zbog čega sam ovo sve pisao? 

Da se ne opterećujete zvjezdicama, nego da nađete najbolji hotel koji će ispuniti neke vaše kriterijume kao npr. kakva je hrana, koliko ima restorana u sklopu hotela, da li hotel ima svoju plažu, da li se plaćaju ležaljke i peškiri na plaži, da li hotel ima svoj bar, da li vam je minibar uključen u cijenu i na kraju krajeva da li djeca imaju mogućnost gratis smještaja i do koliko godina.

Obzirom da sam putovao sa djevojkom preko Dinamik Tursa, zbog sigurnosti i povjerenja koje u njih imam godinama, pitao sam agente da mi predlože gdje mogu pogledati ljetovanja koja nude. Ponudili su mi sajtove gdje da gledam, jer Dinamik Turs nema direktne čarter letove, nego sarađuje po principu sub-agenture sa agencijama poput fibula.rskontiki.rs1atravel.rs bigblue.rs.

Na ovim sajtovima bukvalno imate sve o hotelima, cijenama, plažama, sadržajima i slično. Znači tu ćete naći sve informacije koje imate napismeno i uvijek možete provjeriti. U toku su ultra last minute ponude koje su jako povoljne i mi smo preko toga i izabrali hotel.

Cijene koje vidite na ovim sajtovima, plaćate i u Dinamik Tursu, s tim što nemate proviziju od 20 evra za inostrano plaćanje, što nije mala ušteda.

Savjet kako pronaći idealan hotel je da izaberete ono što vam je bitno + da pogledate Google reviews, kao i tripadvisior.

Ok Miloše, savjetuješ nas da gledamo Google reviews, a ti si izabrao hotel koji ima na Guglu 3.7 ocjenu???

Da, nisam ni ja mogao da vjerujem što sam to uradio, ali ovo je razlog: Nije bitno kakve ocjene ima, nego kakve su ljudi komentare ostavljali. Uglavnom što su se ljudi žalili je „ovdje je prepuno Rusa“, „osoblje ne zna njemački“, „osoblje ne govori engleski“, „klima im je bučna“, „animatori su bezveze“, „nije htio konobar da me posluži na plaži, morao sam sam da idem po piće“ i slično.

Ja iskreno nisam vidio problem u ovome, jer su to lične frustracije pojedinaca koji jedva čekaju da puknu jednu zvjezdicu na Google-u.

Meni i djevojci je bilo sasvim dovoljno što smo pročitali komentare da je hrana dobra i raznovrsna, da nema gužve, da su plaže i more čisto, da nema buke i da je hotel udaljen od gradske zone.

Izabrali smo Concordia Celes hotel koji nam je nudio Ultra all inclusive aranžman i to sve po 600e po osobi sa avionskom kartom. Mislim da je ovo bio maksimum šta smo dobili u tu cijenu.

Ovakvi hoteli su dosta skuplji u gradskim zonama, čak i po 200-300e po osobi. 99% aranžmana u Turskoj su all inclusive ili ultra all inclusive. Turci su maheri što se toga tiče. Hotel se nalazi u mjestu Okurcalar koji se nalazi na 30 minuta od Sidea i na 35 minuta od Alanje.

Hotel je bio solidan, sobe uvijek čiste (čistačice dolaze jednom dnevno), mijenjaju često peškire i ne uznemiravaju kada se odmarate. Minibar je relativno sve dane bio dopunjen. Jedina mana sobe što je klima baš slaba, ali smo je ostavljali preko noći da hladi i izbjegli smo nesnošljive vrućine na taj način.

Osoblje je ljubazno, iako im engleski nije jača strana, trudili su se i rukama i nogama da ponude neko rješenje ili odgovore na zahtjev.

Hrana je raznovrsna i bogata. Nije bilo teoretske šanse da ostanete gladni ni u jednom trenutku. Doručak se servirao od 7 do 10 h, užina kreće do 11 do 18h (oni u užinu ubrajaju hamburgere, pomfrit i grilovano povrće, kao i mnoštvo voća), ručak je od od 12:30 do 15:00 h i večera je od 19 do 21:00 h. Kasna užina je od 22 do 00:00 h. Što se tiče hrane, to im je najveći adut. Pića su ona najjeftinija, ali drugačije nismo ni očekivali.

Najveća mana skoro svih hotela je loš i skup WIFI.

 

Dosta o hotelu, da pređemo na ostale stvari.

Polazak sa aerodroma i slijetanje u Tursku

Za razliku od prošlog puta kada sam putovao prije pandemije avionom, sada smo morali doći ranije, zbog popunjavanja formulara. Sastanak putnika je bio 2,5 h prije leta. Gužve na aerodromu skoro da nije ni bilo.

Generalno, aerodromi su striktni što se tiče svih pravila, pa tako i oko korone. Dezinfekcija, maske i mjerenje temperature.

Morali smo popuniti formulare sa pitanjima da li smo bili u dodiru sa ljudima koji su zaraženi i da li smo preležali COVID-19 i slično.

 

Ovo vam je jako bitno. Jedino osiguranje koje pokriva COVID-19 je UNIQA. Nije skupo, oko 27 KM za dvije osobe, a detaljnije možete pogledati na ovom linku. Bez njega ne možete putovati u Tursku. To će vam svakako reći u agenciji prilikom rezervacije aranžmana.

Let je bio ugodan, koliko je mogao biti sa maskom, ali smo relativno brzo stigli. 2 sata i 15ak minuta.

Po dolasku su nam odmah rekli da pomjerimo sat unaprijed, jer je kod njih vremenska zona GMT +3.

Dočekali su nas sa tablama agencije Fibula i razvrstali po autobusima. Jako su dobro organizovani do te mjere da su nas ispred hotela dovezli.

Putevi su u odličnom stanju, ali se nemojte iznenaditi što će vozač svako malo svirati, jer se pravila u saobraćaju poštuju u manjoj mjeri nego kod nas.

 

U hotelu smo čekali na check in nekih 15ak minuta. Ostalo o hotelu sam pisao u prethodnom pasusu, pa ću sada preći na izlete i mjesta koja smo obišli.

 

Šta vidjeti u Antalijskoj regiji?

Da mi je neko rekao da ću više antike zateći u Turskoj, nego u Grčkoj, ne bih mu vjerovao. Djevojka i ja smo putovali prvi put u Tursku bez nekih velikih očekivanja, a oduševili smo se koliko ima sadržaja za koje nismo imali pojma ni da postoje.

Prvi dan smo bili u hotelu, jer nam je baš trebao odmor. Došla je predstavnica agencije ponudila nam je izlete.

Neki od izleta su bili Jeep safari, Potonuli grad Kekova, Demre i posjeta drevnom gradu Mira (Likija), Pamukale, Land of Legends, akvarijum u Antaliji, Kapadokija i Izrael, ali poslednja dva se nisu realizovala zbog sitaucije sa pandemijom, jer se ide avionom.

Izabrali smo Land of Legends – zabavni i vodeni park i Pamukale. Odmah da vam kažem da su svi izleti od 60-80e i nisu nimalo jeftini. Htjeli smo još da idemo u Miru, ali smo ostavili za neku narednu godinu.

 

Za izlete u Side i Alanju smo se sami organizovali.

 

The Land of Legends

Ovaj park je zaista brutalan. Bio sam u Port Aventuri u Španiji i Europa park-u u Njemačkoj, ali mogu reći da im the Land of Legends može parirati.

Razlika ovog parka od ostalih je što ima „suve“ atrakcije i vodene atrakcije, odnosno akva park. Sve izgleda kao iz bajke. Pazili su na najsitnije detalje. Sve je jako čisto i uredno, da ćete se zapitati da li je moguće da nešto ovako na svijetu postoji.

Pri dolasku, odmah smo se presvukli, gdje imaju kabine i ormare koje možete rentati za neke smiješne pare (1 evro). Cijene u samom parku nisu strašne. Možete solidno jesti za 4-5e, a voda je 0.5e.

Sve atrakcije ulaze u cijenu karte, osim plivanja sa delfinima.

Obzirom da smo htjeli da obiđemo što više, nismo puno gubili vremena i krenuli na „suve“ atrakcije.

Ako volite adrenalin, predlažem vam da probate Hyper Coaster. Poželjećete da niste na njega sjeli, a kako izgleda vožnja sa njim pogledajte ovdje:

Ove 2 minute vožnje trajaće vam kao 2 godine.

Typhoon coaster je isto odličan, kao i Sky fighter i Galeon. Ukoliko ne želite da se izmokrite, ne idite u 5D kino. Simulacija je sa vodom i bićete mokri skroz.

 

Ostale „suve“ atrakcije pogledajte ovdje:

Aqua park je nerealno lijep.

Ima mnogo bazena, ali glavni im je Wave shock pool, gdje bazen pravi talase i Activity pool koji ima super beach barove.

Tobogana i vodenih atrakcija ima bukvalno toliko da ih nisam mogao ni prebrojati.

Sve vodene atrakcije pogledajte ovdje:

https://thelandoflegendsthemepark.com/en/theme-park/aqua-park

Neke koje bih izdvojio da su baš dobri su Mystical Joruney – ronjenje sa opremom po dnu i upoznavanje sa podvodnim životinjskim svijetom, tobogani Challenger i Deep dive, Space rocket nije radio, ali sam gledao snimke da je brutalan, a poslije Magicone spusta toboganom poželjećete da niste sjeli na tu atrakciju.

U Land of Legends smo bili do nekih 17 h kada su nas vodiči pokupili i dovezli u hotel.

Izlet u Land of Legends ocjenjujem sa čistom desetkom i preporučio bih ga svima.

Izlet u Pamukale

Ovaj izlet je jako naporan, ali se isplati na njega ići. Prizore koje ćete sresti,
nećete sresti nigdje drugo, a ostaće vam sigurno u sjećanju čitavog života.

Krenuli smo jako rano, u pola 5 ujutro smo čekali autobus ispred hotela. Redoslijed
izleta je bio sljedeći:

– Doručak na odmaralištu na brdima iznad Antalije u nekom manjem restoranu
– Obilazak Varol outlet prodavnice tekstila
– Obilazak radionice gdje se prave stvarčice od Oniks kamena
– Ručak u restoranu villa Castelio
– Posjeta Hierapolisu
– Posjeta Kleopatrinim bazenima
– Posjeta Pamukalama
– Obilazak radnje “Mola”

Do Pamukala ima nekih 7 sati iz Okurculara sa pauzama i obilascima usputnih radnji gdje se nismo duže od 15ak minuta zadržavali. Putevi su odlični, a vodiči su se trudili kada smo prolazili kroz neka mjesta da nam ispričaju neke anegdote i stvari koje
nismo znali, kako bi nam put trajao što kraće.

Autobus je krenuo iz Alanje i kupio je putnike duž čitave obale i hotelskih lanaca gdje
smo se spojili sa drugom grupom u Antaliji koja je išla iz pravca Kemera.
Poslije spajanja grupe, krenuli smo u Pamukale.

Doručak u omanjem restoranu iznad Alanje je bio standardni doručak kakav vas zatekne u hotelima. Tu se nismo zadržavali duže od 20 minuta i krenuli smo dalje.
Sljedeća stanica gdje smo stali je bila Varol prodavnica tekstila. Tu ćete naći
peškire od bambusa koji upijaju vodu nekoliko puta bolje od pamučnih i jako su
mekani. Cijena im nije nešto visoka, oko 4-5 KM je komad, s tim da imaju i neke
opcije gratisa i popusta. Pored peškira imaju još mnoštvo stvari u ponudi poput
posteljina i stolnjaka, ali im je cijena nešto viša nego u radnjama kod nas.
Ovdje je zdržavanje bilo takođe nekih 20ak minuta.

Sljedeća je bila posjeta radnji gdje se prave skulpture i figurice od kamena Oniks, koji
je specifičnog izgleda. Domaćin fabrike nam je ispričao kako se dobija kamen,
pokazao kako se obrađuje i pričao o njegovim ljekovitim svojstvima, jer sadrže razne minerale. Tako da su neki dobri za stomak, neki za kosti, neki za spavanje, u
zavisnosti od strukture. Unutra je sve jako skupo za naše standarde.

Tu se nismo dugo zadržavali i krenuli smo na ručak u vilu Castelio gdje su obroci bili na zavidnom nivou, što po ukusu, što po porcijama, jer je bio švedski sto.

Poslije ručka krenuli smo konačno na Pamukale bez stajanja bilo gdje. Kroz 15 minuta smo bili na parkingu i dobili smo instrukcije od vodiča oko organizacije i povratka.

Krenuli smo u obilazak antičkog grada Hiereapolisa. Grad je doživio svoj prosperitet u 2. i 3. vijeku nove ere, ali je bio pogođen mnoštvom zemljotresa u tom periodu i pretrpio je velike štete. Iako nije bio na moru, kao većina gradova iz tog perioda, imao je jako veliki značaj, jer se nalazio na putu svile i svi trgovci su prolazili kroz njega. Ovaj grad je u to doba bio centar zabave i luksuza, a mnogi bogataši su poslednje dane svog života provodili baš u ovom mjestu zbog ljekovitosti njihovih banja i kupatila, ali i zbog toga, jer su vjerovali da se ovdje nalazi i put u podzemlje gdje i danas dan imaju ostaci tog hrama, ali mu se ne može prići, jer je zabranjen prolaz zbog bojazni od urušavanja i podzemnih plinova.

Zanimljiva anegdota je da se tu nalaze vrata pakla i tadašnji sveštenici su spuštali u tu rupu razne životinjice koje su bile vađene odatle mrtve, jer bi bile ugušene od raznih plinova i tako manipulisali neukim narodom.

U Hierapolisu još možete vidjeti glavnu ulicu i frontalnu kapiju, vizantijsku kapiju, hram Apolona, Nekropolis (veliko groblje), Kleopatrine bazene, kao i amfiteatar. Preporuka za amfiteatar je da ga posjetite u povratku ka autobusu da ne gubite vrijeme.

Prije nego što smo se uputuli ka izvorima na Pamukale, obišli smo još Kleopatrine bazene, koji izgledaju nerealno lijepo, a voda u njima je od 36 do 57 stepeni. Nije preporučljivo biti u njima duže od sat vremena, jer se bukvalno počnete kuvati. Smatra se da je voda iz bazena ljekovita i da relaksira, jer je obogaćena mineralima. Ulaz je ako se ne varam bio oko 10 evra. Nismo imali vremena da se kupamo tu, jer je sastanak bio u 15 do 4, pa smo htjeli iskoristiti što više vremena da budemo na Pamukalama.

Sami bazeni na Pamukalama izgledaju kao da nisu sa ovog svijeta. Nikada u životu nisam vidio onako nešto, pogotovo su lijepi bazeni u koje je zabranjeno ući. Boja je tirkizno plava, a stijene su bijele da se jedva može gledati u njih zbog odsjaja sunca.

Inače kažu da je gužva puno veća, ali zbog pandemije je bilo podnošljiv broj ljudi.

Ovdje ćete sigurno napraviti fotografije koje će vam biti uspomena do kraja života. Obratite samo pažnju na pod, jako je klizav, pa hodajte oprezno. Svako malo neko padne.

Pamukale Turci zovu pamučna tvrđava. Nastale su zbog velike količine kalcijum karbonata u vodi koja ovdje izvire. Voda u bazenima je jako topla, a na dnu je blato bijele boje, jer se deponuje kalcijum karbonat. Neki ljudi su se mazali ovi blatom, jer kažu da je dobro za kožu, drugi su pokušavali da plivaju, ali je voda jako plitka, tako da se ne razočarate ukoliko se odlučite za kupanje.

Za posjetu ovom predivnom mjestu obucite se lagano, ponesite za svaki slučaj rezervnu garderobu i kupaći, papuče ćete svakako morati skinuti i obavezno se namažite kremom za sunčanje. Sunce baš prži.

 

U povratku ka autobusu svratili smo do amfiteatra, koji je na brdu i tu nas je zateklo oduševljenje. Građevina je baš očuvana i ogromna je. Fotografija će vam sve reći.

Tako je završio naš izlet u Pamukale i Hierapolis.

Bonus tip: Ne zalijećite se da kupujete na stajalištima suvenire, lokume i čajeve. U gradu su 5x jeftiniji, ali bukvalno. Kilogram lokuma na jednom stajalištu prema Antaliji je 25e, dok je u gradu 5e.

Izlet u Alanju i Side

Ova dva izleta smo djevojka i ja sami organizovali. Prethodno smo sve isplanirali, pogledali na Google-u šta ima da se vidi, na Tripadvisor-u pogledali komentare za znamenitosti, plaže i restorane i krenuli u avanturu.

Najuzbudljiviji dio ovih putovanja je bilo prebaciti se do mjesta gdje želite, jer u Turskoj malo gdje postje autobuska stajališta. Potrebno je samo da stanete uz magistralu, kada vidite autobus, da mu mahnete i staće vam bukvalno svaki.

Vozači su jako su ljubazni i prijatni. Karte se ne kupuju kada ulazite, nego kada izlazite. Cijena od je oko 2 evra po osobi iz Okurculara do Alanje i obrnuto. U autobus se ne može ući bez maske.

Do Alanje nam je trebalo nekih 35 minuta. Otišli smo rano ujutro poslije doručka i prvo smo malo šetali po gradu i obilazili znamenitosti. Alanja je predivan grad, ima fino šetalište, puno zelenila i plaže su pješčane i šljunkovite. Meni se lično samo nije sviđalo, jer ima gužve i voda je malo prljavija zbog toga, nego u mjestu gdje smo mi bili.

Na Kleopatrinoj plaži su talasi bili ogromni, dok na drugoj strani, prema Crvenoj kuli skoro ih nije ni bilo.

Nismo puno proveli vremena tamo, da bih vam mogao davati neke savjete, ali ono što smo mi vidjeli je Crvena kula, Kleopatrina plaža, tvrđava, brodogradilište, Dalmataš pećina, žičara i šetalište uz Kleopatrinu plažu.

Ostaviću vam par fotografija ispod, da vidite otprilike šta vas čeka. Uglavnom, Alanja nam se toliko svidjela da razmišljamo definitivno da se vratimo u ovaj grad opet nekada na ljetovanje.

Za izlet u Side smo se malo namučili. Prvo dosta rjeđe ima autobusa, drugo morali smo presjedati, jer nema direktne linije. Autobus vozi do Manavgata, pa se drugim busevima prevozite za Side.

Autobus iz Manavgata će vas direktno dovesti do starog grada zbog čega turisti uglavnom najviše i dolaze ovdje. Side ima toliko ostataka starog grada da ljudima u dvorištu čak možete vidjeti neke antičke stubove, figure i ostatke građvina. Oni doslovno ne znaju šta će sa tim.

 

U Sideu se nismo zadržavali baš dugo, pa ću vam prenijeti ono što smo vidjeli u tom kratkom periodu. Stari grad se obiđe za nekih sat vremena, a najistaknutija građevina pored koje se svi fotografišu je Apolonov hram.

Primijetili smo da su plaže jako plitke za razliku od Alanje i Okurculara i da ima dosta Nijemaca.

Generalno, ostali smo zatečeni sa količinom sačuvanih stvari iz starog grada, jer je nastao u 7. vijeku p.n.e. Takođe, položaj samog grada je dosta čudan, jer se nalazi kao u nekom špicu i to ih je sačuvalo od najezde raznih osvajača. Bio je jedna od najznačajnijih luka tog doba na Mediteranu.

 

Sve u svemu, ako planirate svoj odmor na turskoj rivijeri onda svakako uzmite u obzir da posjetite ovaj predivni grad, pa makar samo na jednodnevni izlet.

Bonus savjeti

Ukoliko želite da uštedite novac u Turskoj, ponesite dolare umjesto evre. Oni računaju dolar i evro isto, iako je velika razlika u kursu, pogotovo sada. Nema potrebe da mijenjate u lire, iz razloga što su kursevi u 90% mjenjačnica nepovoljni, a i ukoliko vam ostane njihov novac, nećete ga imati gdje kod nas zamijeniti. Izbjegavajte mijenjanje novca na aerodromu.

Ne znam da li ste skloni cjenkanju ili ne, ali nikada ne kupujte na prvu. Gotovo nigdje nema cijene i sve je stvar dogovora. Dovoljno je kada pitate koliko nešto košta i prokomentarišete da je skupo. Odmah će krenuti sa obaranjem cijene. Ja se ne znam cjenkati, pa sam opet uspio da neke stvari kupim po višestruko nižoj cijeni.

Krema za sunčanje je nešto bez čega ne trebate ići nijedan dan na plažu. Sunce je dosta jače nego kod nas, pa nemojte sebi upropastiti odmor opekotinama. U Turskoj se i u hladu „gori“.

Nadam se da će vam ovi savjeti pomoći pri odlasku u Tursku. Ukoliko mislite da sam nešto zaboravio ili sam propustio, slobodno ostavite komentar ili mi pišite na društvene mreže. Rado ću ispraviti. 🙂

Dinamik Turs - Turistička agencija